Sam početak vinogradarstva u Srbiji vezuje se za ime rimskog cara Marka Aurelija Proba. Ovaj vizionar je vino podario običnom narodu i vinovu lozu, do tada gajenu samo za potrebe plemića, zasadio na padinama današnje Fruške gore, sada veoma značajnoj vinskoj regiji Srbije.
Vlastela Nemanjića je posebno negovala kulturu gajenja vinove loze, a u doba cara Dušana (1331-1355) ustanovljena je prva kontrola geografskog porekla. U Zakoniku cara Dušana se govorilo o tome na koji način je stanovništvo moralo da obrađuje vinogradarsku zemlju, i kako su bile strogo kažnjive krađa grožđa i “učinjena popaša na tuđem posedu”.
Vino je u srednjem veku predstavljalo hranu, a tadašnji tipici iz monaškog života, svedoče o njegovom značaju i upotrebi u manastirskim sredinama. Vino kao značajan simbol hrišćanskog života i nezamenjivi deo liturgije, uvodi sam Isus Hrist na Tajnoj večeri, kada je prelomio hleb i dao ga sa vinom svojim učenicima. Od tada hleb predstavlja telo, a vino krv Hristovu. I danas je ovaj nektar nezaobilazno obeležje svake Krsne slave.

Posebno mesto vino je oduvek zauzimalo kod velikih pisaca, filozofa, naučnika i boema koji su mu se divili, govorili da je u njemu istina i beležili svoj odnos sa ovim nektarom bogova

Srbija je krajem 19. veka bila poznata po čuvenim vinima. Vinogradi su se prostirali širom plodne srpske zemlje, a gotovo svaki domaćin je imao kutak u dvorištu za sedenje i opuštanje ispod debele hladovine koju je pravila vinova loza. Grožđe je, uz jabuke, u tradicionalnoj srpskoj kuhinji spadalo u meze, pre nego što je taj pojam postao sinonim za slana srpska predjela. Uz čašu dobrog vina se u Srbiji odavnina radovalo, tugovalo, razgovaralo. Posebna je uloga vina prilikom pričešćivanja u hrišćanskom svetu.

Istorija dalje priča da je porodica Mozer bila jedna od najuticajnijih i najbogatijih nemačkih porodica u Zemunu tokom 19. i prve polovine 20. veka. Tu moć su, pre svega, stekli zahvaljujući razvoju porodične vinarije koja je postala jedna od najvećih u predratnoj Jugoslaviji. Nacionalizacijom posle Drugog svetskog rata ova predivna porodična vinarija prerasta u jedan od najvećih industrijskih vinskih giganata posleratne Jugoslavije – Navip. Kako je nastao na stabilnoj osnovi, Navip veoma brzo postaje jedan od vodećih proizvođača vina u regionu.

Vino je, kako u čitavom svetu, tako i u Srbiji, pronašlo put do svačijeg srca. Posebno mesto kroz istoriju je ovo piće bogova zauzelo kod velikih pisaca, filozofa, naučnika i, iznad svih, boema koji su mu se divili, govorili da je u njemu istina, i beležili svoj odnos sa ovim predivnim nektarom.
Vino. Crno kao bol, slatko kao med.
Živeli!